Borba protiv rada na crno

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava pokrenulo je kampanju protiv rada na crno. Od milijun eura, koliko će u nju biti uloženo, čak 95% stiže iz fondova Europske unije. Koliko je radnika u Hrvatskoj u takozvanoj sivoj zoni, može se samo nagađati. No, sigurno ih je mnogostruko više od oko tisuću, koliko ih je u posljednje tri godine ulovila inspekcija rada.
Svaki drugi radnik zna nekoga tko radi na crno. Prema istraživanju samo 14% ih je spremno priznati da su dio sive ekonomije. Mnogi razumiju zašto to netko drugi radi, no kažu da oni nikad ne bi. 
Ovakvi podaci zabrinuli su i resornog ministra. Hrvatska je unutar europskog prosjeka, mrvicu smo gori, ali procjena kada se gleda sve, utjecaj neprijavljenog rada da je između 10-20% udjela u BDP-u, rekao je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.
Iako nijedna djelatnost nije imuna od pojave neprijavljenog rada u nekim je sektorima jako izražena, primjerice građevinarstvu te u uslužnim djelatnostima među kojima svakako dominiraju priprema hrane, smještaj i trgovina.
Ne zakida se samo država. Stvaraju se problemi i poslodavcima koji se drže slova zakona jer gdje ima rada na crno tu su i dumping cijene (niže cijene) koje ne mogu ponuditi oni plaćaju sve po zakonu. U svemu tome je nemoćan i zavod za zapošljavanje jer kažu kako nemaju ovlasti zabraniti tvrtki koja ne posluje po zakonu postavljanje oglasa za posao.
O ovoj problematici u središnjem Dnevniku HRT-a govorio je Mirko Habijanec, predsjednik Udruge poslodavaca u graditeljstvu. Smatra kako je oko 30% rada na crno u graditeljstvu. Problematičnim smatra što umjesto minimalne plaće nema osnovne plaće te kako je velik problem da se ne plaća po tarifama iz ugovora.

VIDEO